We are the dead that walk the Earth...!

Zdravo svima!
Vec znate da sam ja Mihaela i da sada slijede oni postovi bez ikakvog smisla.
Mislim da je ono bila faza... Nisam sigurna... Nisam sigurna ni da je proslo...
Trenutno nisam u nikakvoj fazi. Valjda... XD
Sad pokusavam pronaci pravu sebe.
Imam neke nove frendove i frendice,ponovno se zblizavam sa obitelji,
popravljam ocjene i tako to.
Iskreno se nadam da ce sad sve bit oke.

...

Ovako..... Danas je valjda 26.04.2008. i odlucila sam se malo sredit.

Vise samopouzdanja.
Vise postovanja prema drugima.
Vise svojeg JA.
Manje decki za utjehu.
Vise ljubavi prema mojoj mami koju sam povrijedila nekim rijecima
koje sam joj rekla u trenu kad sam bila bijesna na sve zive i mrtve oko sebe...

I vise nist pametno neznam smislit XD
Bit ce sve oke. Znam da hoce. Uvijek bude pa bit ce i sad.

...

Grmi. Strah me. Nema me tko zagrliti i reci mi da nije tako strasno.
A ja to ne mogu sama preboljeti.
Uvijek me strah. Svega.
Bojim se zmije, pauka, grmljavine, samoce...
A tko ce mi reci da se ne trebam bojati i da ce sve bit oke??
Nitko. Moji misle da fantaziram. Njima je moj strah bezveze...
Meni nije. Procitali ste da se bojim samoce, jelda...?
Da, bojim se samoce vise od icega. Zato sam i upoznala neke ljude
koji su mi naudili vise od najgoreg neprijatelja. Zato jer se bojim biti sama.
Trebam nekoga tko ce biti uz mene i tjesiti me kad je tesko, nekoga tko ce me
zagrliti, tko ce reci da me zaista voli... Trebam nekoga...
To se ne odnosi na nekog decka, vec na osobu s kojom bih mogla podjeliti sve tajne,
s kojom mogu pricati o svemu a da znam da ce mi reci nesto normalno i da me
nece osuđivati kao svi ostali. Da mi bude prijatelj. A to nemam...
Zelim to imati ali nemam...

...

Oke. Jos jedna stvar.
Zasto si me slomio na najgori moguci nacin????
Rekao si da ti je stalo. Nisi to mislio, jelda? Nisam ti ni povjerovala...




I hope my look will hurt you so hard that I could die in peace...